Foto: Redakcija

REČ GLAVNOG UREDNIKA: KINESKA STVARNOST I BUDUĆNOST – SVET BEZ NEDOUMICA

Sa nesuvislom doslednošću „planetarni dušebrižnici“ uporno pokušavaju da ospore sve što ostvaruje ili planira Peking. Uprkos svakovrsnom delovanju samonametnutih i krajnje sebičnih „vlasnika budućnosti sveta“, Kina ne posustaje i nije odustala od svojih opredeljenja i ciljeva.

LOZNICA (23. maj 2019) – Odavno se u javnom prostoru na Zapadu i svuda među njegovim epigonima, ovde naročito posle petooktobarskih promena u periodu nešto dužem od desetak godina, bezmalo svakodnevno, uvek krajnje licemerno i ljigavo sebično, sa najprizemnijom ironijom i ogoljenim nipodaštavanjem govori o savremenoj Kini i njenim dometima, pri čemu se isključivo primenjuje sistem vrednosti koji još nigde ne postoji, ali je, gle čuda, istinski veliki san i vrli cilj čovečanstva.

Takvo prikazivanje kineske stvarnosti, toliko blisko zapadnim medijima, još kako je izraženo i danas, u ideološki istovetnom obliku i svakako ne u značajno manjem obimu, sa neizmenjenom i zapanjujuće naglašenom doslednošću osporavanja svega što ostvaruje ili planira Peking, čak uz istovetne tonove, praktično svuda i u svakoj prilici koju „planetarni dušebrižnici“ smatraju pogodnom za nametanje vlastitih interesa.

Najvažniji razlog za takvo opredeljenje bratije sebičnih, a reč je o svima koji bi da sa pozicija moći, kad se sve izvede do kraja, putem najrazličitijih vidova pljačke i izrabljivanja da neprikosnoveno gospodare, kao i njihovi, takođe opasni, podražavaoci i podržavaoci.

Oni se rukovode isključivo sebičnim interesima zasnovanim uvek i jedino na neospornoj tiraniji „svemoćne“ i jedine stvarne „vrednosti“ svemira – profita, koji prema njihovom najgrublje nametnutom obrascu podrazumeva da dobit u celosti pripada samo njima.

U vestima javnih glasila na Zapadu, naravno i mnogih tamošnjih političara, prilikom svakog pominjanja Narodne Republike Kine decenijama nije izostavljan pridev „komunistička“.

Taj, na Zapadu krajnje prokaženi pojam, prema već prilično izanđalom obrascu, po pravilu prate zamene teza, netačni, izmišljeni ili poluistiniti „primeri“ uvek zasnovani na pokušaju „razobličavanja“ ideološke pošasti koju u svesti što većeg broja ljudi treba dovesti do razmera pandemije stalnim širenjem straha od „crvene opasnosti“.

Istina je da iz različitih razloga, najčešće uz otvoreno ili prikriveno zamešateljstvo sa Zapada, neki primeri prakse ukazuju da je na tom magistralnom pravcu koji od različitih oblika i vidova potlačenosti i izrabljivanja vodi do slobode i humanizma bilo i pojava, ne samo u Kini, čija pojedina svojstva, nezavisno od razloga i okolnosti, nisu uvek bila u potrebnoj saglasnosti sa projektovanim kretanjem prema budućnosti zasnovanoj na slobodi, čovečnosti i opštem dobru.

Međutim, konačno je valjda svima postalo jasno da zbog svakovrsnog, dugotrajnog, čak i agresivnog, delovanja samonametnutih „vlasnika budućnosti sveta“, za razliku od mnogih, uprkos lažnim obećanjima, ucenama pritiscima i besomučnoj, odveć često i nesuvisloj zapadnoj propagandi, Kina ne posustaje i nije odustala od svojih opredeljenja i ciljeva koje uobličava njena Komunistička partija.

Sada je, valjda svima, neopozivo jasno da NR Kina, „azijski zmaj od papira“, kako je svojevremeno Zapad ironično predstavljao, nije promenila opredeljenja niti se odrekla vodeće uloge Komunističke partije na svome putu prema budućnosti.

Osnovno obeležje kineskog novog i već započetog poduhvata predstavlja grandiozni projekat koji na principima uzajamne privredno-ekonomske, kulturne i svake druge zajedničke koristi, međusobnog povezivanja i svestranog jačanja zbližava države, narode i ljude na različitim kontinentima i sa primerenom simbolikom u nazivu „Pojas i put“ umesno i razložno podseća na drevni put svile.

Autor: Vladimir Elez

Ceo tekst je dostupan u štampanom izdanju „Lozničkog nedeljnika“.