
DECEMBAR – MESEC PRAZNIKA I NARODNIH OBIČAJA
Zimski ciklus godišnjih običaja i praznika koji simbolizuju mir, slogu, razumevanje i čvrstinu porodičnih veza traje od Mitrovdana do Đurđevdana. Decembar je mesec darivanja, a taj običaj veoma je važan kod Srba, koji bez obzira na globalne promene zadržavaju svoje osnove identiteta i kulture.
LOZNICA (19. decembar 2019) – Decembar karakterišu velike hladnoće, monotonija i jednoličnost, ali i veliki broj praznika i narodnih običaja vezanih za njih, a po velikim hladnoćama taj mesec je nazvan i studenim, po obrednim povorkama koledar, a po velikom božićnom postu i božićni mesec.
Marija Šćekić Marković i Jelena Tanacković iz Muzeja Jadra u Loznici, obe sa zvanjem etnolog-antropolog, smatraju da je važno da narod redovno održava običaje iako ponekad ne zna njihovo značenje.
– To je vreme kada se u ranijem načinu života, kada je čovek bio bliži prirodi i živeo u prirodi, on povlači u svoja staništa, manje boravi u prirodi, na polju, u šumi; vreme kada je završio zimnicu, pripremio ogrev i kada ostavlja svoje poslove i počinje da se druži – rekla je Marija Šćekić Marković.

Foto: TV Lotel
– Istovremeno, to je veoma lep deo srpske tradicije u kojem imamo mešavinu paganskih i hrišćanskih običaja, gde imamo neke od običaja i obrednih praksi koje potiču iz davnih vremena, što se može vezati ne samo za prehrišćanski period nego poniru i dublje – objasnila je Markovićeva.
– Zimski ciklus običaja proteže se od Mitrovdana sve do Đurđevdana, kada počinje letnji ciklus. Za razliku od leta kada je dan bivao mnogo duži sa visokim temperaturama, rastom useva i bujnom vegetacijom, zima je usled duže noći i velikih mrazeva skupljala ljude na jednom mestu onemogućavajući rad na poljoprivrednim zemljištima i zbog toga se on prenosio u kuću. Samim tim, zima kao jedan od najopasnijih perioda za seosko stanovništvo, ali i za gradsko, predstavlja period najmasovnije ritualizacije običaja, tako da u tom periodu imamo najviše običaja koji su vezani za našu srpsku tradiciju – objasnila je Jelena Tanacković bogatstvo srpske običajne tradicije tokom decembra.

Foto: TV Lotel
– Najviše srpskih slava imamo u novembru, a najrasprostranjenije krsne slave na našim prostorima su Sveti Alimpije i Sveti Nikola tokom decembra, slede Sveti Jovan Krstitelj, koji pada u januaru, tako da su i decembar i januar meseci kada je društveni kolektiv na samom vrhuncu, a na slavama se, osim članova porodice, okupljaju bliži prijatelji, susedi, rodbina i u toj bližoj porodičnoj atmosferi se proslavlja svetac zaštitnik koji pripada datoj porodici – navela je Tanackovićeva.

Foto: TV Lotel
Nakon Svetog Nikole počinju pripreme za Božić, a dolaze i praznici koji su direktno vezani za jedan od najvećih hrišćanskih praznika: Detinjci, Materice i Oci. Oni simbolizuju mir, slogu, razumevanje i čvrstinu porodičnih veza. Zbog običaja i sadržaja njima se posebno raduju deca, koja za Materice i Oce dobijaju od roditelja poklone.

Foto: Ilustracija
– Najznačajnija karakteristika tih običaja je da oni drže porodicu na okupu, zahtevaju da svi budemo zajedno i da se međusobno darujemo. Darivanje podrazumeva reciprocitet, dakle, dar i uzdarje, i samim tim se stvara jedna jača veza među članovima porodice. Postoji mnogo verovanja za ovaj period godine – ukazala je Marija Šćekić Marković.
Autor: Sanja Dimitrić Nešić
Ceo tekst je dostupan u štampanom izdanju „Lozničkog nedeljnika“.